Vasković neprijatelj broj 1

U proteklih osam godina bio sam na svim emitovanim Crnim listama, koje je kreirao Režim i njegove sablasne sluge, a nerijetko se dešavalo da sam Crna lista samo Ja i niko više. Čovjek-Crna lista, što je, svakako, za upamtiti kao raritet.
 
Ni kod opozicionih snaga nisam mnogo bolje stajao, zbog svoje loše navike da napišem ono što jeste, što mislim, a da ne pogađam šta bi bilo kome/nekome odgovaralo da ja sastavim i objavim kao sopstveni copy paste „stav“. Pa sam prije dvije godine osvanuo na SDS-ovom zvaničnom lokalnom izbornom flajeru kao Neprijatelj No2. No1 je bio Pedi Ešdaun, a No3 Milorad Dodik. Lijepo društvo, nisam bio pretjerano nezadovoljan.

Duboko povrijeđeni mojim insistiranjem na činjenicama, a ne na platformi „Kako smo mi pametni, ali narod nikako da to prepozna i izglasa nas“, nekakva žgadija iz SDS-a, prišljamčena pri vrhu stranke, odlučila je da me ponovo stavi na Crnu listu, kao nepodobnog autora, sklonog i kritici SDS-a. Ovaj put sam No1!

Kako domišljato u ove predizborne dane; Kako genijalno; Kako SDS-ovski-naći pojedinca na kojem ćeš se oprobati i pokazati svoju pravovjernost, pravoslavnost, esdeestvo, opredijeljenost protiv Režima napadom na Vaskovića.

Ne želim da imenujem tu bagru, kako po jazbinama iz kojih su ispuzali ne bi izigravali moje žrtve (toliko je tih žrtava mojih, da mi je već pomalo neprijatno) i na prodaji sopstvenog kretenluka zaradili koji politički poen, ali moram naglasiti da su se ti bezvrijedni opiljci preživljenog vremena, koje se neće više nikada vratiti, ma koliko oni sklapali spiskove Nepodobnih, prestravili kada su saznali da ću se pozabavit njima. A potrudio sam se da saznaju, kako bih testirao hrabrost nadolazećeg Žirija svoje surove svakodnevnice.

Hrabrost autora Crnih lista nestala je netragom. Jedan se čak vajkao kako on ima troje djece; Valjda mu ta činjenica daje za pravo da bude Kreten. I to kompletan.

Isti taj je dva sata prije toga pred pedesetak SDS-ovih aktivista na Jahorini Vaskovića svečano proglasio Neprijateljem. Što me čini u sopstvenim očima Vitezom.

Ali, manimo se sada Vitezova i Viteštva.

SDS nas ubjeđuje da donosi promjene. Kakve?
Crne liste skrojene i prije nego što su došli na vlast?!

Ako je to promjena koju donose, onda nam se tek crno piše. Da ne može crvenije.

Ako već sada SDS-ova bižuterija kroji Crne liste, šta će tek ukrojiti, proštepati, izbrvendlati, saštiti... kada osvoje vlast? Ništa dobro.

Turobnost nam je svakodnevnica, dugodnevnica i budućnost.

Ukoliko su zaista za promjene, trebali su prvo sebe da promijene i riješe se karcinoma iz sopstvene utrobe; Bašibozuka čija je jedina filozofija da sjednu umjesto Kalifa, a nedorasli su da Kalifu vode donesu; Smeća koje „misli“ da je prežvakavanje režimskih stereotipa dokaz da su misleće osobe, a ne najobičnije funjare, nedostojne i da im se ime pomene; Bagre kojoj je ta stranka dala sve, a oni stranci ništa, ali itekako koriste i zloupotrebljavaju taj okvir kako bi se okoristili. I othranili svoju djecu. Za tuđu im se baš jebe.

Proglasiti Vaskovića za Neprijatelja, za Nepodobnog, nije promjena.

Nije čak ni copy paste, jer su nedorasli da ne znaju ni prekopirati Režim.

Režim koji to čini mnogo kvalitetno i mnogo brutalno; Režim ubija Boga u tebi toliko da si sav modar i ispod kože koja ti je preostala.

Režim to radi sa pravim igračima, vrijednim bitke, dostojnim borbe, a ne sa nedoraslom žgadijom koju Vasković nabije u crnu rupu samo kad kaže „Bu“ i to ne preglasno.

Ako je SDS sa opisanim šljamom krenuo po pobjedu, onda je to zaludniji posao od Sizifovog, pa makar Vaskovića stvaili na en Crnih lista.