Proteste pred ured Vigemarka
Prošlo je pet sati kad sam jutros stigao kući, poslije skoro 800 pređenih kilometara za 20-ak sati, ali zbog očaja, tuge i bijesa ne mogu da zaspim. I dok sretni narodi broje sate i pripremaju se da u veselju i radosti dočekaju novu 2019. godinu, mi nažalost brojimo uhapšene, pretučene, dane od ubistva nedužnog mladića. Klonuli smo u beznađe, apatiju i kolektivnu depresiju koja se liječi samo bjekstvom sa okupiranog područja u kome caruje Mafija, nasilje, bezakonje, nepravda. . .