Dr Milan Blagojević: Status Grenlanda

Dr Milan Blagojević 

Iz tih razloga nije zgorega da se našoj javnosti objasni, najjednostavnijim jezikom, kakve su pravne mogućnosti za to, jer se sa priličnom izvjesnošću može isključiti da bi SAD vojnim putem pripojile Grenland sebi. Takva mogućnost se može isključiti iz najmanje četiri razloga. 

Prvo, ako bi to SAD učinile na taj način, upotrebom vojne sile, bio bi to flagrantan čin agresije na teritoriju Danske kao suverene države čiji je Grenland sastavni dio.

Drugo, SAD nemaju potrebu za takvim poduhvatom i zbog toga što one na Grenlandu već godinama (još od 1941. godine) imaju svoju vojnu bazu (vazdušna baza Pitufik, poznata i kao vazdušna baza Tula), putem koje uspješno ostvaruju svoje geostrateške ciljeve na tom prostoru.

Treće, i SAD i Danska su članice NATO saveza, tako da i ova činjenica, kada se posmatra u vezi sa tim da SAD već imaju svoju vojnu bazu na Grenlandu, govori u prilog tome da SAD nemaju potrebu da vojnim putem zauzimaju Grenland.

U protivnom to bi vodilo u sukob između ove dvije države članice NATO-a sa nesagledivim negativnim posljedicama po taj savez.

No pored ova tri razloga postoji i četvrti, isključivo pravni razlog, zbog kojeg SAD nemaju potrebu za upotrebom vojne sile kako bi Grenland eventualno postao njihov sastavni dio, budući da se to, kako će biti pokazano, može ostvariti i na pravno dozvoljeni način.

U tom pogledu treba ponoviti da je Grenland u državno-pravnom smislu sastavni dio teritorije Kraljevine Danske. To proizlazi iz Ustava Danske koji, između ostalog, u članu 28. propisuje da, s obzirom da je sastavni dio te države, Grenland u Parlamentu Danske ima dva poslanika, koliko je istim ustavom propisano da i Farska Ostrva imaju poslanika u danskom Parlamentu, jer su i Farska Ostrva sastavni dio Danske.

Međutim, pored ove i drugih odredaba Ustava Danske koje propisuju da je Grenland danska teritorija, u pravnom poretku Kraljevine Danske postoji i poseban Zakon o samoupravi Grenlanda, od 12. juna 2009. godine.

Za predmet ovog teksta od posebne važnosti je Poglavlje 8 tog zakona, koje ima samo jedan član, i to član 21.

Tim članom (stav 1) Parlament Danske je propisao pravo Grenlanda na nezavisnost (Danska ne spori ni Farskim Ostrvima pravo na nezavisnost, ali to pitanje u ovom trenutku nije aktuelno).

Pri tome, kako dalje stoji u članu 21. stav 1. Zakona o samoupravi Grenlanda, odluku o nezavisnosti donosi samo stanovništvo Grenlanda. Drugim riječima, o ovom pitanju ne odlučuju svi državljani Danske, već odluku o tome donose isključivo stanovnici Grenlanda.

Članom 21. Zakona o samoupravi Grenlanda dalje je propisano da ako stanovnici - narod Grenlanda donese odluku o nezavisnosti Grenlanda, nakon toga slijede pregovori između Vlade Danske i Vlade Grenlanda u pogledu realizacije nezavisnosti Grenlanda, nakon kojih pregovora se zaključuje ugovor o tome između dvije navedene vlade, uz saglasnost Parlamenta Grenlanda i Parlamenta Danske.

Na kraju tog procesa zaključeni ugovor iznosi se na referendum naroda Grenlanda i ako na tom referendumu ugovor dobije potrebnu većinu glasača time i Grenland stiče nezavisnost, poslije čega, saglasno Zakonu o samoupravi Grenlanda (član 21. stav 4. tog zakona) Grenland stiče suverenitet nad svojom teritorijom.

I tako, dakle, poslije svega toga, stekavši svoj suverenitet na takav način, Grenland može dalje da čini sa svojom teritorijom i sa sobom šta želi, a to znači da može nastaviti da postoji kao samostalna država ili, pak, može uz saglasnost SAD da se pripoji SAD-u i postane nova federalne jedinica unutar SAD.

Dr Milan Blagojević