"I to će proći" - spomenik stradanju nedužnih
I to će proći. Ne, ovo nisu riječi koju je neki savremenik izrekao posmatrajući početak 2020. godine iz svoje sobe. U pitanju je mnogo mračniji period naše istorije.
Ove riječi su spomenik stradanju nedužnih i krivih samo zato što su bili druge nacije, boje kože i političke orijentacije. “I to će proći” su riječi koje su ugravirane na prsten Gabrijela Juga, jednog od onih koji su preživjeli sav pakao i torturu koja se sprovodila nad ljudima u zloglasnom ustaškom logoru Jasenovac, piše Blic.
Sinoć u osam časova emitovana je premijera filma “Dara iz Jasenovca”, a reakcije se i dalje ne smiruju. Ljudi raspravljaju o najbolnijim scenama, ali je možda najmučniji kadar činjenica koja prožima cijeli film – snimljen je u istinitom istorijskom kontekstu, Jasenovac je postojao, a u njemu i priča o jednom Gabrijelu i njegovom prstenu.
Na sam pomen imena logora Jasenovac, mnogima se i danas, 75 godina kasnije, stegne grlo od svjedočenja žrtava i svjedoka najveće sramote ljudskog roda u dvadesetom vijeku. Zvjerstva, torture mučenja i načini na kojji su oduzimani životi Jevrejima, Srbima, Romima, onima koji su sarađivali sa njima, komunistima, bez obzira na starosnu granicu i pol, teško da se ikada mogu opravdati. Jer, ono što su pripadnici vojske NDH radili tamo sa djecom i ženama, ne može se porediti ni sa radnjama najgorih horor filmova.
Svjedočenja žrtava ali i samih aktera, odnosno, ustaških vojnika, govore da je postojalo čak 57 načina da se pogubi čovjek. Mada, sudeći po zvjerstvima, pogubiti je blaga riječ, tačna je masakr i tortura neviđena čak ni u zloglasnim logorima poput Aušvica. Naime, dok su se u nacističkim logorima ljudi ubijali u gasnim komorama, u Jasenovcu je to rađeno ručno, pomno, mukotrpno i zvjerski, sa uživanjem.
Ipak, čak ni sve te slike, potoci krvi, lelek i jaukanje žene i djece, koji su mučeni do smrti spaljivanjem, zabadanjem eksera u glavu, grupnim silovanjem, nisu uspjeli da slome jednog zatvorenika koji je svoju vjeru u bolju sutrašnjicu i u slobodu, prenio na prsten u vidu nekoliko riječi “I to će proći” .

Gabrijel Jug je bio jedan od nekoliko desetina hiljada onih koji su prošli kroz pakao Stare Gradiške, jednog od logora u sistemu Jasenovca u kojem je svoju svirepost iskazivala Nada Tanić – Luburić, sestra zloglasnog ustaškog komadanta koji se nalazio na čelu Jasenovca, Maksa Luburića.
Prsten koji je izrađen u kovačnici Stare Gradiške, a koji je pored poruke, sadržao i njegove inicijale G.J, Jug je dobio neposredno prije nego što je trebalo da bude transportovan iz Zagreba u neki od logora Trećeg rajha na prisilan rad.

Da ova priča dospije u medije i da služi kao primjer da sve loše u životu prođe i da je samo život vječan, postarao se sam Jug, koji je tokom transporta u februaru 1945. godine, uspio da pobjegne iz voza na glavnoj željezničkoj stanici u Zagrebu.
Kao sjećanje na teške dane u logoru, sa sobom je kući ponio prsten i krvavu košulju u kojoj je bio sve do odlaska u partizane. Kako se navodi u dokumentima muzeja Jasenovac, košulju je sačuvala tetka Gabrijela Juga, kod koje se krio prije nego što je pristupio partizanima.
Jug je doživio duboku starost i preminuo je 2002. godine u 83 godini života.
Pisma iz logora, logorske dopisne karte, iseljeničke pasoše zatočenika upućenih na prisilni rad u Treći Rajh, lekarske doznake, kao i ugovor o radu zarobljenika Gabrijela Juga, upućenoga iz logora Stara Gradiška na prisilni rad, završili su u Javnoj ustanovi “Spomen područje Jasenovac” posredstvom supruge preminulog Gabrijela, Marije, koja im te stvari poklonila u decembru 2005. godine.
Svi ovi predmeti, kao i još mnogo svjedočanstava o zvjerstvima ustaša u logorima za vrijeme Drugog svetskog rata, danas su dio stalne postavke koja je trajno pohranjena unutar memorijalnog muzeja Spomen-područja Jasenovac.
(Srpskainfo)
Povezane vijesti
Komentari (22)
Kloparalo
Postujem trud i sredstva ulozen-a u film,medjutim film nije pokazao ni 0,01% stradanja Srba,Jevreja Roma Hrvata komunista,i drugih naroda,naprotiv.Reditelj i ekipa se morala ugledati na Šindlerovu listu,i obraditi temu na konkretan istorijski nacin.O zlodjelima ustasa,i NDH vise je dokumentovao maltene svaki film Lordana Zafranovica,u odnosu na ovaj nas film.Film nije niti ce imati sansu za bilo kog Oskara.To je samo mogao uraditi Emir Kusturica ili Lordan Zafranovic.Iz onih scena ne vidi se genocid kako je to zapisano u toliko knjiga,naprotiv.Mislim da je moglo,i moralo i mora se vise uraditi na nekom novom projektu.Po meni film je podbacio po vise osnova.
Xx
Sve je to strasno. Jasenovacku gradju je jos strasnije predati. Dodik to uradi bez imalo kajanja. Jasenovacke zrtve je ponovo ubio. To je izdaja vlastitog naroda i kolektivno ubistvo istog.
svasta
ne treba zaboraviti sta se desilo samo svakodevno ponavljanje i velicanje svega sto se desilo ne pomaze zajednicki zivot na ovim prostorima. ni jedan narod nece nestati ni otici zivjeti drugdije. do sada smo zivjeli skupa i ovi sto nam sada namjerno dizu prasinu sa ovim temama koje su ozbiljne, imaju svoje privatne ciljeve. Briga njih sta se tamo dogodilo sve dok oni mogu u novinama izaci i ostati na vlasti. a i nijihovo ce proci a mi svi cemo opet zajedno zivjeti...
ljudi moji uzas je ovo
nismo savremenici nego smo ovo slusali koroz istoriju o stradanju Srbskog naroda od strane nasih komsija hrvata(ustasa) koji su nas klali i ubijali na svakojake nacine,na tenene ,polako ,planski. Nije mi jasno da nikad partizani nisu napali na Jasenovacki logor ,za sve vrijeme rata. Druga stvar mi smo svim tim zrtvama u Jasenovcu i tokom Prvog S.Rata pljunuli u lice sa Srebrenicom.Ona ce nam biti omca oko vrata za vjeka.
TDI
Nece se zaboravit ono sto je bilo 1945, a nece ni desavanja iz 1990ih.
Ostavite komentar
Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.