Brojne primjedbe na rad pravosuđa

Pravosuđe u Bosni i Hercegovini doživjelo je svoju veliku reformu 2004. godine i od tada nije bilo značajnih promjena. Glavne primjedbe odnose se na nepostojanje zakona o sudovima BiH čijim bi se donošenjem uspostavio drugostepeni sud na državnom nivou. U Zakonu o tužilaštvima Republike Srpske, prema navodima brojnih stručnjaka, sporan je član 29 koji daje potpunu slobodu tužiocima da rade šta hoće, ali i da za njihov rad odnosno nerad odgovara Republika Srpska, a ceh plaćaju građani.

Upravo ta neodgovornost tužilaca i sudija dovela je do stanja u kojem se građani svakodnevno žale na rad i na sporost u rješavanju slučajeva. Samo u prošloj godini, ombudsmeni u BiH primili su 3 266 žalbi građana, a najviše se odnosilo na dužinu sudskih procesa ali i na rad postupanja pravosuđe. Problem je i nedostatak transparentnosti i nezavisnosti pravosuđa.

“Pravosuđe je onakvo kakvo nam je društvo, isto kao što je obrazovanje onakvo kakvo je društvo a kakva nam je kultura isto onakva kakvo je društvo ne može pravosuđe biti iznimka i posebno i nešto izuzetno i jako ako je kompletan sistem i vrednosni sistem narušen”, smatra Ljubinko Mitrović, ombudsmen za ljudska prava BiH.

Brojna istraživanja su pokazala da u planiranju budžeta pravosudnih institucija u BiH veliku ulogu i slobodu da vrši korekcije ima izvršna vlast. Činjenica da su sudije i tužioci zaštićeni i da ne mogu krivično odgovarati daje dovoljno prostora da se, u zavisnosti od slučaja, manipuliše sa rješavanjem slučajeva i samim tim dolazi do zastarjevanja i tu u većini slučajeva, građani su na gubitku. I upravo zato, nepovjerenje građana u pravosudne institucije raste.

“Kad govorimo konkretno o krivičnim djelima korupcije pravosudni organi nažalost nemaju čime da se pohvale ako pogledamo strukturu sudskih odluka u velikom broju slučajeva se donose uslovne osude za krivična djela korupcije. Posljednjih nekoliko godina tužilaštvo donosi veliki broj tužilačkih odluka o nesprovođenju istraga koja se odnose na krivična djela protiv službene dužnosti i slično, ističe Uglješa Vuković,Transparensy BiH.

Boško Grujić jedan je od brojnih primjera lošeg odnosa pravosudnih organa prema građanima. Njemu je nepoznato lice opljačkalo kuću 2005.godine i otuđilo oko 13.000 maraka. Iako je policiji rekao da zna ko je to uradio i da nadležni ispitaju tu osobu, tužilaštvo je ipak odlučilo da slučaj vodi kao istragu protiv NN lica.

“Uopšte me nisu zvali na konsultaciju i šta da ja kažem i šta da mislim nego je sam čekao 13 godina i držao u ladici svojoj i kad je prošlo 13 godina onda mi je poslao da je prošao rok tome i da više nemam pravo i da se istraga obustavlja”, kaže Boško Grujić, Banjaluka.

O neradu tužilaštava dovoljno govori i nezvaničan podatak, da među oko 60 tužilaca u Tužilaštvu BiH ima i onih kojima duže od godinu dana nije potvrđena nijedna optužnica. Tužioce na odgovornost može pozvati jedino Visoki sudski i tužilački savjet preko Kancelarije disciplinskog tužioca, ali brojni propusti u radu ostali su nekažnjeni.

Dodatno poražavajući podatak je i to da smo jedino društvo u regionu, pa i u Evropi, gdje ne postoji tonsko snimanje uzimanja izjava tokom istrage, čime se stvara mogućnost za dotatne manipulacije.



BN TV