Dodik odustaje od podjele BiH?

Bilo je riječi o tome kako Dodik u posljednje vrijeme sve više propagira evropski put Bosne i Hercegovine, koliko su na to uticali njegovi susreti u Briselu sa zvaničnicima EU, a koliko predsjednik Srbije Vučić, da li bi približavanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji značilo kraj Dodikovog sna o ujedinjenju sa Srbijom, kako su se zapadni ambasadori u Bosni i Hercegovini našli u čudu zbog nove Dodikove retorike, da li Dodik popravlja odnose sa Briselom i zbog toga da bi bio skinut sa američke crne liste, da li je Dodik toliko dugo na vlasti prije svega zbog toga što je pragmatičan političar i spreman je da se prilagođava, kao i o tome da li je njegovo sadašnje okretanje Evropskoj uniji iskreno.

Omer Karabeg: Dodik je nedavno izjavio da je članstvo u EU spoljnopolitički prioritet Bosne i Hercegovine. Ranije je bio mnogo skeptičniji prema Evropskoj uniji i imao je dosta zamjerki na ponašanje ključnih zemalja Unije prema Republici Srpskoj. Otkud ta promjena?

Miloš Šolaja: Vidi se ta promjena, ali vidi se i promjena u pristupu Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji, otkako je Milorad Dodik postao član Predsjedništva i njegov predsjedavajući. Njegova retorika je drugačija. To nije ni čudno, jer je Dodik pragmatičan političar i mnogo je toga u njegovoj političkoj karijeri bilo je diktirano pragmatičnim razlozima. Ne treba zaboraviti da je i Srbija, koja je za Republiku Srpsku najvažniji partner, snažno opredijeljena za evropski put.

Briselska tajna

Ibrahim Prohić: Zaista se može govoriti o promjeni Dodikovog odnosa, ne samo pema Evropskoj uniji, nego i prema sopstvenoj poziciji unutar struktura vlasti u BiH. Inače, početak Dodikovog mandata u Predsjedništvu bio je potpuno drugačiji od ovoga što sada vidimo. Tada je mahao zastavama, isticao nacionalne simbole, pokazivao mišiće.

Ja bih sadašnje Dodikovo ponašanje nazvao prilagođavanjem novim uslovima. Jer nije isto biti u opoziciji prema organima BiH i biti dio vlasti na nivou BiH. To su dvije poprilično različite pozicije koje nalažu i različito ponašanje. Složio bih se s kolegom Šolajom da je Milorad Dodik prvenstveno vrlo pragmatičan političar, a to znači da se on prilagođava okolnostima i zastupa ona stajališta koja mu donose benefite, odnosno dobit. Imali smo prilike da dugi niz godina pratimo promjene u njegovim stavovima, pa čak kad su u pitanju i temeljna opredjeljenja. Neko je sabrao sve njegove izjave i, kada to pročitate, stičete utisak da to nije govorila ista osoba. Ali jeste, jer je njegova glavna osobina da se prilagođava.

Dodik se promijenio nakon povratka iz Brisela, gdje je bio sa dva druga člana Predsjedništva. On se vratio drugačiji, nešto se po mom sudu desilo u tajnim razgovorima, o čemu javnost nije obaviještena. Postao je znatno umjereniji u retorici, intonacija mu je blaža, naglašava da je otvoren za dogovor. Postao je agitator evropskih integracija Bosne i Hercegovine. Naravno, da bi sačuvao svoj imidž beskompromisnog borca na političkoj sceni, povremeno iznosi svoje poznate tvrdokorne stavove, ali u pola glasa, rekao bih.

Miloš Šolaja: Ne mislim da se je nešto tajno dogodilo u Briselu. Već odavno nema tajne diplomatije o tako važnim stvarima. Mislim da je to više posljedica direktnih kontaka sa briselskim zvaničnicima. S druge strane, treba znati da je Republika Srpska u mnogim reformama u velikoj mjeri u prednosti. Ona je odmah nakon izbora konstituisala vlast, što nije slučaj sa Federacijom BiH, tako da i na toj osnovi Republika Srpska može da zaradi mnogo pozitivnih poena kada je u pitanju odnos prema Evropskoj uniji.

Kojoj izjavi vjerovati?

Omer Karabeg: Nedavno je Dodik u intervjuu Al Džaziri izjavio da teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine nije sporna, već je sporna njena nefunkcionalnost. Čovjek bi pomislio ta je to velika promjena u odnosu na ranije izjave, kada je govorio da će se Bosna i Hercegovina raspasti, jer je neodrživa. Međutim, nakon dvadesetak dana u Nišu na obilježavanju 20. godišnjice NATO bombardovanja Srbije Dodik se vratio staroj retorici i rekao: “Nemojte mi vjerovati kada kažem da je Bosna i Hercegovina moguća, jer je ona rezultat ideologije i politike koja je bombardovala Srbe“. Nije izostalo ni pominjanje ujedinjenja sa Srbijom. E sada, koji je pravi Dodik - onaj koji Bosnu i Hercegovinu uvodi u Evropsku uniju ili onaj koji kaže da ona nije moguća i očekuje ujedinjenje Republike Srpske sa Srbijom.

Ibrahim Prohić: I jedan i drugi. Njegovo političko djelovanje je ekstremno pragmatično, rekao bih pragmatično do perverzije. Zbog toga Dodik mora upadati u kontradikcije i on, po mom sudu, svjesno iznosi kontradiktorne stavove. Pominjali smo posjetu Briselu i Dodikovu pragmatičnost kao razloge njegove promjene, ali ima nešto što je bitnije za razumijevanje te promjene. Dodik je dan po povratku iz Brisela otišao u Beograd kod predsjednika Srbije Vučića, rekao bih - njegovog mentora. Dodikova politika prvenstveno zavisi od stava i potreba Beograda. U okviru Bosne i Hercegovine, pogotovo Republike Srpske, Dodik figurira kao osoba neupitne političke moći.

Međutim, ta njegova politička moć nije autonomna, ona ne izvire iz njegovih stvarnih kapaciteta, već je transferirana prvenstveno iz Beograda, a jednim dijelom i iz Moskve. Ono što je interes Beograda - to će Dodik nedvosmisleno zastupati. Kada je Vučić prije godinu i po bio u Sarajevu i kada je rekao da Bosna i Hercegovina u Srbiji ima iskrenog prijatelja, mene su tada pitali šta mislim o toj izjavi, da li je ona stvarno iskrena. Rekao sam da ćemo o tome suditi na osnovu onoga šta će govoriti i kako će se ponašati Milorad Dodik. Dakle, mislim da Dodik ne vodi autonomnu politiku, već da slijedi upute iz Beograda.

Funkcionalnost BiH

Miloš Šolaja: Mislim da su te dvije izjave koje ste citirali, gospodine Karabeg, različite. Teritorijalna cjelovitost BiH nije sporna sve do onog trenutka kada se ospori nekim političkim argumentima u koje spada i politička moć. Od samog početka pregovora o BiH - dakle od Kutiljerovog plana, pa nadalje - ona počiva na dvije konstante. Prva konstanta je da se ne mijenjaju granice, što je u Dejtonu prihvatila i tadašnja vlast u Republici Srpskoj, tako da je Bosna i Hercegovina sa drugačijim političkim sistemom ponovo rođena u Dejtonu.

Druga konstanta, koja je također dogovorena u Dejtonu, je da se Srbima i Hrvatima omoguće odnosi sa Srbijom i Hrvatskom. Suvereno je pravo Republike Srpske da uspostavlja specijalne, paralelne veze sa Srbijom. To podrazumijeva ekonomske, socijalne, naučne i kulturne veze, ali i blisku političku saradnju. Ako posmatrate odnose Republike Srpske i Srbije u posljednje dvije decenije, vidjećete da su oni uvijek bili dobri bez obzira ko je bio na vlasti u Banjaluci i Beogradu. Dakle, ne radi se o nekom diktatu već o usklađenim politikama, a iznad svega je princip da je Srbija garant Dejtonskog mirovnog sporazuma.

A što se tiče Dodikove izjave da Bosna i Hercegovina nije moguća, ona je moguća sve dok se ne pokaže da je nemoguća. Kako stoje stvari u posljednje vrijeme, čini se da Dodik nije jedini koji pokazuje da ona nije funkcionalna. Ona zaista nije funkcionalna, jer se ne poštuje čak ni zakonski rok od 15 dana za formiranje Savjeta ministara. Postavljaju se razni uslovi i preduslovi kao onaj o prihvatanju MAP-a, Akcionog plana za članstvo u NATO paktu, mada ga Evropska komisija ne postavlja.

Ibrahim Prohić: Svi se mi možemo složiti s Dodikom i sa svim ostalim koji tvrde da je BiH nefunkcionalna. To je tačno, ali to nije razlog da se tvrdi da je ona nemoguća. Ona je nefunkcionalna ne zato što je nemoguća, već zato što političke stranke nisu u stanju da uspostave funkcionalnu državu. Zašto Republika Srpska može da konstituiše vlast, a Federacija BiH ne može? Dva su glavna razloga. Prvi je što je ustavna konstitucija Federacije puno komplikovanija od ustavne konstitucije Republike Srpske. Drugi razlog je što postoji sprega između Dodika i Čovića koji u biti imaju isti politički cilj. Dodik želi pokazati da je država BiH nefunkcionalna iz čega izvodi zaključak da je nemoguća i neodrživa, što mu, po njegovom sudu, daje pravo na secesiju. Čović želi pokazati da je Federacija nefunkcionalna, pa je zato treba promijeniti što se može iščitati kao želja za reafirmacijom onog predratnog i ratnog cilja, a to je treći entitet. Ta dva cilja su kompatibilna.

Istine radi, ovo što prigovaram Dodiku i Čoviću na isti način sa malim nijansama može se prigovoriti i takozvanom političkom Sarajevu, odnosno da budem konkretan Stranki demokratske akcije. Oni sa svoje strane takođe doprinose konfuziji i nefunkcionalnosti. Kolega Šolaja je apsolutno u pravu kada govori o nepoštovanju roka za formiranje Vijeća ministara. Za to veću odgovornost imaju SDA i član Predsjedništa Željko Komšić. Dakle, krivica i odgovornost nije samo na jednoj strani. Ne kažem to da bih pravio vještačku ravnotežu nego zato što mislim da oni koji se u Sarajevu busaju u patriotska prsa ne rade za autentične interese BiH. Dodiku se takođe može prigovoriti što dovodi u pitanje ranije odluke državnih organa o putu BiH ka NATO paktu. U politici je uvijek problem kada ne priznajete ono što je ranije dogovoreno.

Omer Karabeg: A da li to što Dodik odbija da se uopšte razgovara o Akcionom planu za članstvo u NATO paktu može biti prepreka na putu BiH u EU?

Ibrahim Prohić: Ne bih vezivao te dvije stvari. Put BiH u EU je jedna dimenzija, odnos BiH prema NATO paktu - druga. Mislim da treba imati osjetljivost za sentimente drugih. Pri tome mislim na sentimente Srba zbog bombardovanje Beograda od strane NATO pakta, bez obzira zbog čega je do toga došlo. Valja uvažiti sentimente koje Srbi imaju prema tome. To bi bila pomirljiva politika. Sve dok u Bosni i Hercegovini svako ne bude poštovao sentimente onog drugog, ova zemlja ne može krenuti naprijed. Meni je posebno draga ona izreka - u Bosni i Hercegovini ne može biti dobro, dok svima ne bude dobro.

Američka crna lista

Omer Karabeg: Po nekim mišljenima, Dodik popravlja odnose sa Briselom i zbog toga da bi bio skinut sa crne liste Sjedinjenih Američkih Država. Njemu je to izgleda postalo posebno važno. U posljednje vrijeme bilo je nekoliko najava iz Republike Srpske da će on biti skinut s te liste.

Miloš Šolaja: Mislim da skidanje sa američke crne liste zaista traži mnogo političkog napora. Nije riječ samo o odnosima sa Briselom, već i o unutrašnjim odnosima, relaksiranju situacije. Sada je došao novi američki ambasador i to će biti prilika da Dodik uspostavi korektan odnos sa američkom administracijom. Dodik je te sankcije zaradio isključivo zbog kritike prethodne američke ambasadorke. Ono što je on govorio, nije bilo baš bilo bez osnova, ali sa moćnima u svijetu ne treba se poigravati.

Ibrahim Prohić: Ne radi samo o retorici, već o odnosima Vašington - Dodik i Brisel - Dodik. Možda zvuči previše optimistično, ali mislim da je na tim relacijama došlo do određenih promjena. Ovih dana sam u razgovoru sa ambsadorom jedne zapadne zemlje saznao da su oni na neki način zatečeni, ali i ohrabreni promjenom ponašanja i stavova Milorada Dodika u vezi sa nizom bitnih pitanja koja se tiču stabilnosti i odnosa u Bosni i Hercegovini. Ne samo zbog ove informacije, već i zbog čitavog niza drugih indikatora čini mi se da je Bosna i Hercegovina nakon dugog perioda glavinjanja i retrogradnih društvenih i političkih procesa konačno u situaciji da se pomakne naprijed.

Uzmimo samo odnos između Dodika i Vašingtona. Ranije je to bila mrtva relacija između Dodika i ambasadorke SAD-a. Danas imamo nešto drugo pri čemu moramo imati na umu da nije došlo ni do kakve promjene politike Vašingtona prema BiH, već do promjene taktike. Međutim, sve te promjene uslovljene su prvenstveno odnosima između Srbije i Brisela i Srbije i Vašingtona. Kako se na tim relacijama budu rješile stvari, po istom receptu će manje-više biti razrješene i u Bosni i Hercegovini. Dakle, koliko god nam se činilo da je Dodik problem, mislim da je on samo eho problema koji postoje na geostrateškom planu. U tom kontekstu pomenuo bih povezivanje statusa Kosova sa statusom Republike Srpske i igre oko toga. Tvrdim da će pitanje Republike Srpske biti rješeno onda kada se definitivno rješi status Kosova, odnosno spor između Beograda i Prištine. To će umnogome odrediti ne samo ponašanje Dodika, nego i mnogih u Bosni i Hercegovini.

EU i samostalnost Republike Srpske

Omer Karabeg: Ako je Dodik iskreno za to da BiH uđe u EU, a on to otvoreno zagovara, onda nema ništa od osamostaljenja Republike Srpske i njenog pripajanja Srbiji. Da li to znači da Dodik odustaje od tog cilja o kome je godinama govorio?

Miloš Šolaja: Šta je danas nezavisnost, kada su geopolitičke i geostrateške relacije u svijetu značajno izmijenjene. Šta znači biti nezavisan, a biti u Evropskoj uniji? Kad danas putujte Evropom i ne primijetite kada iz jedne države pređete u drugu. U Evropskoj unije nema unutrašnjih granica, one su samo na spoljnjem obodu EU. U tom smislu spreman sam čak i da tvrdim da je Republika Srpska već sada nezavisna. Ona može potpuno nezavisno da vodi ekonomiju sve u skladu sa Ustavom BiH. Šta mislite kako su se razvili Flandrija i neke druge evropske regije. Ako Repubilila Srpska bude toliko ekonomski efikasna, zašto da ne bude samostalna, da ne koristim riječ nezavisna, u procesu odlučivanja. Isto važi i za Federaciju BiH. Ali, umjesto da se takmičimo na ekonomskom planu, mi imamo stalno zatezanje na nacionalnim osnovama.

Omer Karabeg: Gospodine Šolaja, vi ste rekli da je u ekonomskom smislu Republika Srpska praktično nezavisna i da u stvari može da radi ono što želi. Pa čemu onda tolike priče o osamostaljenju, o stvaranju vlastite države, o pripajanju Srbiji?

Miloš Šolaja: To je politička priča koja dobro prolazi. Mnogo je teže ostvariti rezultatate na ekonomskom planu. Danas najveći društveni proizvod imaju dvije male evropske zemlje čija imena počinju slovom L - Lihtenštajn i Luksemburg. Luksembug ima nešto više od 40.000 evra po stanovniku. Dao je i predsjednika Evropske komisije. Zar takvi ne mogu da budu i entiteti u Bosni i Hercegovini? Hajde da radimo na tome. Zemlja ne postaje bogata na bazi prazne retorike.

Ibrahim Prohić: Za mene je bitniji ovaj prvi dio vašeg pitanja - da li je Dodikovo opredjeljenje za Evropsku uniju iskreno. Mislim da nije, kao što nije ni kod ostalih čelnika etabliranih političkih stranaka. Postavlja se pitanje zašto nije moguće ovo što govori kolega Šolaja i što bi bilo dobro - ne samo za entitete nego i za cijelu državu. Zašto politički čelnici de facto ne žele da zemlja ide prema Evropskoj uniji? Odgovor je vrlo jednostavan. Oni ne žele u Evropsku uniji zato što bi morali usvojiti standarde i principe koji tamo važe. Prije svega, ne bi mogli da kontrolištu stubove države - policiju i pravosuđe.

A nacionalni lideri žele da ih drže pod kontrolom, jer se iza mnogih od njih vuku repovi i sumnje da su povezani sa kriminalnim radnjama. Zbog toga oni iskreno ne žele da Bosna i Hercegovina uđe u Evropsku uniju. Ova njihova proevropska retorika, koju sada slušamo, je iznuđena, to nije njihovo iskreno uvjerenje. Što se tiče Dodika, on jeste pragmatičan, on nije nacionalista, kao što to nije bio ni Milošević, ali je dobro osjetio benefite koje donosi vlast. On se grčevito bori da zadrži te benefite kao što to čine i ostale njegove kolege u drugim etničkim zajednicama.

Vučićev idealni pomoćnik

Omer Karabeg: U zaključku, da li je Dodik napravio zaokret, da li je na političkoj sceni zaista jedan novi Dodik?

Miloš Šolaja: Kao pragmatičan političar Dodik prati ono što se dešava i na osnovi toga povlači poteze vodeći računa o biračima. Zato nam se čini da se međusobno isključuje ono što on govori u Sarajevu i što govori u Nišu. Međutim, on se vrlo pragmatično odnosi prema svakoj publici.

Ibrahim Prohić: Ne, nije to novi Dodik. To je onaj isti Dodik koji se samo prilagođava. On nije dosljedan u svojim ideološkim i političkim stavovima, ali je dosljedan u svojoj nedosljednosti, a to znači da dosljedno prati aktuelne političke vjetrove. To možemo ilustrovati njegovim odnosom prema predsjednicima Srbije - od Tadića, preko Tome Nikolića, do Vučića. Uvijek je uspijevao da se prilagodi, da nađe nekakav modus vivendi sa predsjednikom Srbije bez obzira ko to bio. To mu je uspijevalo zato što je uvijek bio potreban Beogradu, a u ovom tenutku posebno je potreban Vučiću.

Vučićeva politička igra se svodi na sljedeće - proizvedi problem, a onda se pojavi kao onaj koji ga rješava. U toj političkoj igri Dodik je idealni pomoćnik.

Izvor: Radio Slobodna Evropa