Figaro o Dodiku i Dragičeviću

Francuski dnevnik u opširnom tekstu piše kako se "svake večeri od otmice, a potom i ubistva studenta održavaju protesti u centru Banjaluke na kojem se traži 'pravda za Davida'". Ponekad demonstranti prkose zabrani okupljanja koje su vlasti proglasile 30. decembra nakon nasilja i niza privđenja među kojima je Davidov otac, Davor, koji je od tada nestao i optužen za pokušaj državnog udara.

Figaro prenosi da je Dodik, "nekada omiljeno dijete Zapada", 2006. pokazao "pravo lice" kada je drugi put imenovan za premijera RS, a njegovo "nacionalističko i autoritarno skretanje postalo je izraženije kada je postao predsjednik RS 2010. godine".

Dodika je ruski predsednik Vladimir Putin ocijenio kao "dobrog momka", a podršku ima i od bivšeg stratega Bijele kuće Stevea Bannona, nekadašnjeg savjetnika Donalda Trumpa koji se zalaže za "suverenistički evropski koncept". Tako je "prvi čovjek RS osnažen i na svoju teritoriju je spustio olovni poklopac", naveo je Figaro.

Vlasti su najprije napadale nezavisne medije, a potom su oni koji su podigli "neprijateljski glas prema srpskom entitetu" nazvani izdajicama i plaćenicima iz inostranstva.

Politička analitičarka Tanja Topić je Figarou rekla da su napadi na nezavisne medije i optužbe na račun neistomišljenika "poznat metod kako bi se održala atmosfera stalnog straha i zabranila svaka vrsta kritike u ime 'neophodnog nacionalnog jedinstva'".

Prema njenim riječima, vlast u Sarajevu nije ta koja može Dodika da "dovede u red" jer je u sistemu države Bosne i Hercegovine, nastale Dejtonskim sporazumom, sveprisutan nacionalistički dijalog.

Figaro je naveo primjer Stranke demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića koja želi da ospori ime Republike Srpske smatrajući da to diskriminiše stanovništvo koje nije srpsko, dok istovremeno Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) želi da stvori svoj entitet, hrvatski.

Već 20 godina sve nacionalističke stranke primjenuju isti recept da bi vladale, izazivajući tenzije i igrajući na kartu straha, dodala je analitičarka za francuski list Figaro.

(Beta)