Mladić se vratio na djedovinu

Okružen hercegovačkim brdima i prirodom, u selu udaljenom deset kilometara od Trebinja, svoj mir s 22 godine našao je Marko Škero. Ostavivši svoj posao, brzinu života u gradu, ovaj vrijedni mladić prije pet godina došao je na djedovo imanje i tu odlučio da živi. Napravio je mini farmu, uredio dom, te tako postao jedini stanovnik ovog napuštenog sela.

"Radio sam u gradu, u jednoj privatnoj firmi četiri i po godine, u proizvodnji namještaja, onda sam odlučio da probam da odem u inostranstvo. Otišao sam u Švedsku, bio sam mjesec dana, međutim nije mi se svidjelo tamo. Vratio sam se, došao na selo, i došao na ideju da bih mogao da krenem s nekom farmom. Počeli smo graditi štalu, pomogli su mi roditelji, podržali su me, tako da smo stigli do ovoga", podsjetio se Marko.

Trenutno ima 15 krava, a planira da taj fond poveća na četrdeset grla, a s obzirom na to da će mu biti potrebna pomoć, već je počeo s gradnjom apartmana za čobane.

Marko se bavi proizvodnjom i prodajom sira, ali i prodajom drva iako ne intenzivno kao u ranijem periodu. Zbog ljubavi prema selu i poljoprivredi ništa mu, kaže, ne pada teško, niti rano ustajanje i obaveze, niti činjenica da je sam u cijelom selu. Neugodnih situacija nije imao.

"Uvijek sam volio selo, i kad sam išao u školu svaki raspust i vikend provodio sam na selu. Ujutro kad ustanem odmah idem u štalu, da se namire obaveze, da se počisti štala, da se krave puste na ispašu, i onda uvijek ima posla oko kuće oko imanja, ode se uveče i do grada. Ima se vremena i za to", ispričao je.

Selo broji tri kuće, ali zainteresovanih za povratak osim Marka zasad nema.

"Naravno da bi došli kad bi se lokalne vlasti više pobrinule za to. Vratili bi se da im pomognu da obnove kuće, štale , u tom slučaju bi bilo zainteresovanih da se vrate".

Na selu se, kaže, može dobro živjeti, a onaj ko hoće da radi može da zaradi i više nego u gradu. Recept za uspjeh su stalno unapređivanje imanja i svodnevni rad, poručuje Marko, s dubokom vjerom u ostvarenje svog cilja, a to je otvaranje mljekare i sirane, gdje bi se po tradicionalnoj recepturi proizvodio čuveni trebinjski sir, a potom certifikovan kao organski proizvod izvozio i van Bosne i Hercegovine.

(N1)