Hrvati kupuju TE Stanari!?

Iako čak i najuporniji zagovornici projekta Plomin C sve manje vjeruju kako će taj objekt ikad biti izgrađen, Hrvatska elektroprivreda ipak bi uskoro mogla u svom portfelju imati novu elektranu na ugljen. Kako ekskluzivno saznaje Jutarnji list, već nekoliko mjeseci Hrvatska Elektroprivreda vodi ozbiljne razgovore o mogućem preuzimanju termoelektrane Stanari u Republici Srpskoj. Radi se o 500-tinjak miliona dolara vrijednoj elektrani snage 300 megavata s pripadajućim rudnikom, koja je prošle godine počela s radom, a u vlasništvu je kompanije EFT - srpskog veletrgovca električnom energijom Vuka Hamovića.

Informacije o razgovorima nisu željeli komentirati ni u HEP-u niti u EFT-u, no prema informacijama koje su Jutarnjem potvrđene od dva nezvanična, ali međusobno nezavisna izvora, već je održano više sastanaka na temu moguće akvizicije između predstavnika dviju firmi, a delegacija hrvatske Elektroprivrede tim povodom je nedavno boravilo u Beogradu, a posjetili su i samu elektranu. Ove informacije sigurno će pobuditi veliki interes javnosti i poslovne zajednice, ne samo zato što se radi o potencijalno najvažnijoj transakciji u elektroenergetskom sektoru jugoistočne Europe ove godine, nego i zato što se radi o poslu koji uz sebe veže mnoge dileme, od ekoloških, preko poslovnih, do čak i geopolitičkih.

Termoelektrana Stanari prva je privatna investicija u neki veliki konvencionalni proizvodni elektroenergetski objekt na području zemalja bivše Jugoslavije. Priča je počela 2004. godine kad je EFT pobijedio na međunarodnom javnom tenderu koji je Vlada Republike Srpske raspisala za odabir strateškog partnera u rudniku Stanari. Radi se o rudniku smeđeg ugljena - lignita - s procijenjenim geološkim rezervama od 88 milijuna tona. Kako potražnja za smeđim ugljenom u regiji pada, EFT je odlučio na lokaciji graditi termoelektranu. Inicijalni projekt bio je da se gradi termoelektrana snage 400 megavata koja bi proizvodila oko 3 teravatsata energije godišnje. Tehnološko rješenje trebao je isporučiti francuski Alstom, a finansijer projekta bila je Evropska banka za obnovu i razvoj. Ipak, kako su ti pregovori propali, EFT se okrenuo istoku i u Kini dogovorio finansiranje s tamošnjom razvojnom bankom (China Development Bank), a za isporučioce tehnologije prihvatio tamošnji Dongfang Electric Corporation. Kako su Kinezi nudili nešto stariju generaciju tehnologija od Alstoma, izmijenjen je i projekt, pa je instalirana snaga elektrane redukovana za četvrtinu, planirana proizvodnja smanjena na dva teravatsata godišnje, a bruto efikasnost sa 43 na 38,5 posto.


Ta promjena projekta izazvala je veliko nezadovoljstvo lokalnih ekoloških udruženja, koje su podigle i nekoliko tužbi tvrdeći da će elektrana - zbog korištenja zastarjele tehnologije - za dva do tri puta premašiti nivo dozvoljenih štetnih emisija koje su dopuštene na osnovu pravila Evropske unije, kojih se i BiH na osnovu članstva u Energetskoj zajednici mora pridržavati od 1. januara 2018. Termoelektrana u Stanarima postigla je čak i znatno veći stepen bruto efikasnosti od planiranog (40,2 posto), a zabilježene štetne emisije (SO2, NOx, čvrste čestice) ispod su evropskih limita.

List se bavi da li ta može biti isplativo za Hrvatsku Elektroprivredu i zbog čega se vladnik termoelektrane u Stanarima odlučio na prodaju.



Navode da je veći problem elektrane, barem što se njezina aktualnog vlasnika tiče, ekonomski. Naime, stanje na regionalnom, pa i evropskom tržištu električne energije radikalno se promijenilo od 2008. kad je cijeli projekt koncipiran. Veliki upliv prethodno subvencionisane “zelene energije” u sastav radikalno je smanjio cijene energije na veleprodajnim tržištima, što je u problem gurnulo sve operatore konvencionalnih termoelektrana, naročito onih novih koje opterećuju visoki amortizacijski troškovi. Iako razlozi zbog kojih EFT razmatra prodaju elektrane u Stanarima nisu poznati, pretpostavlja se da je firma - koja se dominantno bavi samo trgovinom energijom - u aktualnim okolnostima niskih cijena mučila s otplaćivanjem kredita. 

Čak i nakon primjene vrlo kompleksnih analiza i proračuna, na to pitanje je teško dati jasan odgovor, no evidentno je da je ta računica za vertikalno integrisanu energetsku kompaniju kakav je HEP (bavi se i proizvodnjom i veletrgovinom i maloprodajom) znatno drukčija nego što je za firmu poput EFT-a. Tokom posljednjih godina HEP posluje izuzetno profitabilno, na hrvatskom tržištu drži dominantnu poziciju, a sve se ambicioznije širi i u susjednim zemljama. 

Prema pisanju lista, taj posao, naime, HEP-u nosi cijeli niz potencijalnih koristi, ali i vrlo ozbiljnih rizika, navodeći da bi kupovina proizvodnog objekta u BiH bila značajan regionalni iskorak za HEP, koji kompanija već dugo - barem deklarativno - traži.

Ta pozicija Republici Srpskoj, kako list navodi, mogla bi biti i polazna tačka za jači angažman na srpskom tržištu, ali, s druge strane, kako list piše, investicija u nestabilnoj državi kao što je BiH, i Republika Srpska čiji predsjednik Milorad Dodik sve češće izražava ambicije za secesiju od ostatka zemlje, predstavlja ozbiljan rizik. Teoretski, uz podršku politike ta investicija mogla bi biti iskorištena i za rješavanje, navodi list, niza otvorenih pitanja koja HEP ima s Republikom Srpskom - kao što je rješavanje međusobnih potraživanja za neisporučenu struju iz TE Gacko i HE Dubrovnik, te dogovor oko realizacije HE Dubrovnik 2 - što je jedan od prioritetnih projekata koje HEP u svojim planovima trenutno uopšte ima. Ipak, s druge strane, ulaganjem u TE Stanari HEP bi bio u riziku da trpi posljedice loših političkih odnosa Banje Luke i Zagreba.

Konstatuje se da bi preuzimanjem TE Stanari HEP formalno ušao i u djelatnost kojom se nikad nije bavio, a to je rudarstvo. Termoelektrane koje se ugljenom snabdijevaju iz vlastitih izvora u načelu su otporne na tržišne šokove vezane za cijenu tog energenta na svjetskim tržištima, ali i eventualne logističke probleme u snabdijevanju.

List zaključuje da je cijeli proces pregovora oko preuzimanja TE Stanari odmakao, no očito je da će se ti pregovori toekom sljedećih mjeseci intenzivirati - vjerojatno i na političkon nivou. Realizacija projekata ne može se očekivati prije kraja godine, naveo je Večernji list.

(BN)