Radišić primjer kako vlast „brani“ Srpsku

Očekujemo i da se preispita odgovornost lica koja su proizvela takvo štetno dejstvo kao rezultat protivustavnog, nezakonitog, koruptivnog, neracionalnog, neodgovornog i nepotističkog ponašanja, navode iz PDP-a.

Afera „Jubilarna – Pedeseta“
„Otimanje parka“

Slučaj izgradnje zgrade „Grand trejda“ u strogom centru Banjaluke jedna je najkontroverznijih priča vezana za kriminal i korupciju pod zaštitom aktuelne vlasti u Republici Srpskoj. Uostalom, kao što je to i njen vlasnik Mile Radišić, kum predsjednika Milorada Dodika, koji je pravosnažno osuđen na tri godine zatvora.

Radišić je od 10. marta do 18. novembra 2015. godine bio u bjekstvu i uz pomoć vlasti RS kroz medije provocirao građane RS izjavama da nema namjeru da se preda, da bi se najednom, niotkud, pojavio i predao Kaznenom zavodu na Tunjicama radi izdržavanja kazne zatvora.

Mahinacije

Mile Radišić, vlasnik preduzeća “Grand trejd” iz Banjaluke, mahinacijama na tržištu hartijama od vrijednosti postao je većinski vlasnik preduzeća “Medicinska elektronika” i 30 dunuma zemljište u strogom centru Banjaluke.

Presudom Okružnog suda u Banjaluci od 8. novembra 2013. godine Mile Radišić je proglašen krivim za zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja, te krivično djelo manipulacije cijenama i širenje lažnih informacija čime je oštetio RS za 1.143.187 konvertibilnih maraka.

Zbog ovoga mu je izrečena jedinstvenu kazna zatvora od tri godine. Ovu odluku potvrdio je i Vrhovni sud Republike Srpske.

Picin park

Radišićeva Firma „Grand trejd“, na dijelu zemlje Medicinske elektronike sagradila je grandiozni poslovno-stambeni objekat u koji je uloženo preko 70 miliona maraka.

Zbog višemjesečnih protesta građana Banjaluke poznatih kao “Picin park “ 2012. godine ovaj objekat je bio u centru pažnje, ali građani nisu uspjeli u namjeri da opstane zelena površina.

„Medicinska elektronika“

Gradska uprava je 9. oktobra 2003. godine raspisala Konkurs za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na korištenje radi građenja na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa, a rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine plac je dodijeljen Radišiću.

Zemljište je potpuno nezakonito dodijeljeno „Grand trejdu“. Firma »Integral inženjering« Slobodana Stankovića takođe se prijavila na konkurs za dodjelu zemlje, sa najpovoljnijom ponudom. Međutim, u javnost je dospjela informacija (kompletnu priču objavio je portal Žurnal) da su Radišić i Čedo Savić, predsjednik Komisije i, u to vrijeme, direktor Zavoda za izgradnju grada, otvorili koverat i pri tom slomili pečat, kojim je zapečaćen.

Kada su se uvjerili da je njegova ponuda finansijski izdašnija od Radišićeve napisali su novu ponudu koja je bila bolja od Stankovićeve, zapečatili je i ostavili sa ostalim. Tu im se pojavio problem, jer su morali zapečatiti i Stankovićev koverat. Našli su visoko kvalitetnog falsifikatora u Srbiji koji im je napravio pečat »Integrala«, nakon čega su zapečatili i Stankovićevu ponudu. Kada su koverte otvorene, Radišić je bio bolji i dobio je zemlju.

Raspisivanju konkursa za pomenuto zemljište prethodila je višemjesečna procedura, na čiju slabu vezu sa zakonom je više puta upozoravano. Jedan od ranijih posjednika spornog zemljišta AD “Medicinska elektronika” Banjaluka doveo je u pitanje zakonitost postupka kojim je to zemljište izdvojeno iz posjeda. Rješenje o izdvajanju iz posjeda zemljišta u centru Banjaluke, Skupština grada donijela je još 12. maja 2003. godine.

Rješenje je doneseno bez obzira na to što prethodno nije doneseno rješenje o urbanističkoj saglasnosti. Na taj način prekršen je Zakon o upravno-pravnom postupku. Zbog toga je “Medicinska elektronika” 17. juna 2003. godine Okružnom sudu Banjaluka podnijela tužbu kojom se zahtijeva poništenje spornog rješenja Skupštine grada Banjaluka.

U toj tužbi se navodi i to da je zastupnik ovog preduzeća shodno članu 30 stav 1 Zakona o građevinskom zemljištu, prilikom njegovog saslušanja u postupku preuzimanja građevinskog zemljišta, podnio zahtjev za ostvarenje prvenstva prava korišćenja zemljišta radi građenja. Oglušujući se o sve zahtjeve i primjedbe “Medicinske elektronike”, Skupština grada je sporno građevinsko zemljište dodijelila firmi “Grand trade” koja nikada nije izmirila svoje obaveze.

Poslije afere – kredit

Nakon obznanjivanja afere oko nelegalnog dodjeljivanja zemljišta firmi „Grand trejd“ 2004. godine, jedna komercijalna banka dodjeljuje Radišiću kredit, kojim je on trebao platiti zemlju i dažbine gradu.

„Grand trejd“ je za zemljište trebao platiti svega 4,4 miliona maraka. Uz to, Radišić je trebao platiti i milion i sto hiljada KM na ime dažbina gradu. Sve u svemu 5,5 miliona, a sudski vještak tada je procijenio da je vrijednost zemlje 12 miliona, što znači da je grad na ovom poslu izgubio gotovo osam miliona maraka.

Gradska skupština je Radišiću dodijelila 27 dunuma kod „ Medicinske elektronike“, ali je te 2003. godine za svega 100 hiljada maraka njegovoj firmi „Grand trejd“ prodala i dodatna tri dunuma u naselju Mejdan. Grad je uz zemlju, Radišiću poklonio i projektnu dokumentaciju. Zemlja u Obilićevu ključna je u cijeloj priči, jer ta tri dunuma Radišić „prodaje“ Ljubi Ćubiću, vlasniku firme „Niskogradnja“, za 5,5 miliona maraka, odnosno za tačno onoliko novca koliko je on trebao platiti za onih 27 dunuma u centru grada. Apsolutno je nesporno da je ovdje riječ o sofisticiranoj prevari.

Radišiću je dodijeljen kredit od gotovo 5 miliona maraka, kojim on plaća mali dio obaveza gradu, a veći dio para zadržava. Radišić nije vraćao pare, pa je dogovoreno da Ćubić preuzme Radišićev milionski dug.

Ćubić se zadužuje za 5 miliona, tako što banci prebacuje svoja potraživanja od opština u kojima je SNSD na vlasti. Banka to prihvata i opštinama odobrava dugoročne kredite, a Ćubiću prebacuje pare, koje on daje Radišiću, a ovaj opet banci. Suštinski, opštine plaćaju Radišićev plac, jer su Ćubićevi poslovi u njima naduvani. Ćubić i Radišić međusobne obaveze zatvaraju raznim Ugovorima. Prvi sklapaju krajem 2005. godine, a Radišić daje pod hipoteku Ćubiću ona tri dunuma iz Mejdana, a Ćubić njemu 4 miliona maraka, (dokumenti u posjedu »Žurnala«).

Nakon toga, januara 2007. godine klapaju predugovor o kupoprodaji nekretnina, kojim Radišić Ćubiću tri dunuma, koja je gradu Banjaluka platio 100 hiljada maraka, sada prodaje za 5,5 miliona. Sve je ovjereno kod notara aprila 2008. godine, kada su smatrali da su najveći dio poslova pokrili papirima. Ćubić je ovih 5,5 miliona izvukao iz izgradnje puteva u Srebrenici gdje je otuđeno preko 30 miliona maraka.

Uloga grada Banjaluka

Nakon otvaranje afere »Medicinska elektronika«, gradonačelnik Davidović je podnio zahtjev zemljo-knjižnom uredu da oduzme prava firmi »Grand trejd« na korištenje zemljišta, a morao je podnijeti i zahtjev da se i ona tri dunuma oduzmu Ćubićevoj »Niskogradnji«.

Davidović je to morao uraditi još prije šest godina, jer je tako precizirano Rješenjem skupštine grada. Radišiću je zemljište moralo biti davno oduzeto, jer, prema zvaničnim podacima, nije uplatio najmanje 960 hiljada za dažbine. Ta cifra je višestruko veća, jer je Radišić falsifikovao uplatnice, kako nam je potvrđeno u Specijalnom tužilaštvu. Na kraju cijele priče, uprava grada Banjaluka, nakon hapšenja osumnjičenih u aferi »Medicinska elektronika«, oduzela je Radišiću zemljište, kako bi se primirila javnost, ali plac će mu biti vraćen.

Radišić je u zatvoru od 18. novembra, ali time nije riješen ni dio problema koji je stvoren mahinacijama u vezi sa ovim slučajem.

(Partija demokratskog progresa)