Na Božić se nije „išlo u selo“

„Pamtim kao sad božićne običaje. Ujutro, na Božić, porodica porani, svi idu na kupanje u snijegu, obuku novo, stojeće odijelo i – onda na doručak, „ prisjeća se Nogo.

Spasoje je rođen i živio je u jednom kalinovačkom selu. U tom kraju, kaže, mimo ostalih, položajnik je dolazio u kuću tek poslije podne i kad se obavi ručak.

„Položajnik dođe, prodžara vatru naloženu badnjacima uz ono – koliko varnica toliko parica, ovaca, ovnova ... darujemo ga i on ode. Za sedam dana mu, na Mali Božić, opet nosimo poklone, „ priča Spasoje.

U Spasojevom selu sva čeljad uključujući i djecu su postila cijele božićne poste .

„ A šta smo jeli, kuruzni hljeb, luk, krompir, turšiju ... Teška su to vremena bila, „ prisjeća se Nogo.
Nogo objašnjava da je stari hercegovački običaj bio da ukućani na dan Božića „ne idu u selo“, odnosno da ne mogu otići do komšija i prijatelja i to se moralo strogo da poštuje. Najteže je to bilo objasniti djeci.

Penzionerske dane Sapasoje i njegova supruga Mara provode u naselju za izbjeglice u stambenim zgradama na Bikavcu. Domaćina zdravlje još dobro služi, vedar je i nasmijan i uvijek oran za šalu. Kaže šeretski da će ovdje dočekati i stoti Božić u životu.

BN TV