Špirić namještao poslove sa UIO

Sve njih, Kemal Čaušević, pritvoreni bivši direktor UIO, direktno je prozvao.

Čauševiću i Zdravku Cvjetinoviću Sud BiH je 17.07. produžio pritvor za još dva mjeseca. Njih dvojica
uhapšeni su prije mjesec dana u akciji „Pandora“, zajedno sa brojnim carinskim radnicima.

Nema sumnje da će se Tužilaštvo BiH morati pozabaviti i Ugovorom (broj 831/13), koji je UIO 02.07.2013. godine potpisala sa prodajno-servisnim centrom „Tam“ iz Banjaluke.

Predmet Ugovora je zakup poslovnog prostora za smještaj oduzete robe.
 
Potpisnici Ugovora su direktor UIO Miro Džakula i Nebojša Jelisavac, direktor TAM-a.

Visina Ugovora je šokantna - za 10.280 m2 prostora (od čega je 4.270 m2 zatvoreni prostor, a 6.010 m2 otvoreni prostor) - UIO je odlučila da izdvoji 25.209 Konvertibilnih maraka mjesečno, i to bez PDV-a.

Cijena je više nego zapanjujuća, jer je nevjerovatna količina novca koja se izdvaja za m2 skladišnog
prostora. Bez dileme je ovaj ugovor štetan po UIO. I to u ogromnom iznosu.

Kada se prostim matematičkim radnjama sračunaju ključne odredbe Ugovora, jasno je da Uprava na godišnjem nivou za ovaj prostor isplati TAM-u 302.508 KM. Kako je Ugovor potpisan na pet godina, to znači da će UIO TAM-u isplatiti 1.512.540 KM.

Ugovorom nije precizirano ko će platiti PDV, pa je za pretpostaviti da se podrazumijeva da će to učiniti UIO. Sa PDV-om, UIO će TAM-u za pet godina isplatiti 1.769.671,8 Konvertibilnih maraka. I sve to za najobičniji skladišni prostor, koji nikako nije u skladu sa normama koje takvi objekti trebaju zadovoljiti.

Dvije stvari su ovdje bitne - prva, da je TAM u vlasništvu Mladena Milanovića Kaje, tajkuna koji posjeduje pola Banjaluke; Druga bitna činjenica je da je Kajin zaštitnik Nikola Špirić, koji je predsjedavajući UO UIO.

Nije nebitno istaći i da je Kaja pripadnik Mrkonjićkog kriminalnog klana, kojem pripada i Zoran Tegeltija, ministar finansija u Vladi RS.

Mladen Milanović, vlasnik je trgovačke firme „MG Mind“, koja se bavi svim mogućim poslovima - od asfaltiranja (vlasnici su Mrkonjić puteva), preko građevine, trgovine, a u svom vlasništvu posjeduju i banjalučku Tržnicu.

Milanović je Vlasnik Tržnice postao početkom 2011. godine, a za većinski paket akcija „MG Mind“ tada je izdvojio preko 30 miliona maraka.

Milanović je akciju kupovine Tržnice počeo avgusta 2010. godine, a okončao je u martu 2011.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo utvrdili su (aprila 2012.) da je “MG Mind prema presudama Suda BiH, preko dvije firme oprao ukupno 6 miliona KM”.

Naveli su da je presudom iz aprila 2011. godine precizirano da je “MG Mind” od juna do septembra 2005. godine fiktivno prodala “Metaloradu” iz Brčkog robu u vrijednosti 5,6 miliona KM i tako izbjegla plaćanje više od 800.000 KM poreza. Vlasnici „Metalorada” Alan Kamberović i Haska Klopić su osuđeni na po tri i po godine zatvora za pranje novca, dok Mladen Milanović, osnivač i direktor MG Minda, nikada nije odgovarao za utaju poreza. “MG Mind” se pominje i u presudi Vujadinu i Aleksandru Savanoviću, koji su u novembru 2008. osuđeni na dvije godine i četiri mjeseca, odnosno pet mjeseci zavora, zbog pranja novca preko banjalučke firme “Krajina Co”.

Uprkos ovim činjenicama, MG Mind je učestvovao u brojnim privatizacijama, i tako je došao u posjed desetina supervrijednih nekretnina u Banjaluci, od kojih je nekoliko, milionske vrijednosti, u najstrožem centru grada - Gospodskoj ulici.

Kao što vidimo, perač para Milanović je ugledni privrednik sa kojim UIO potpisuje potpuno nepotrebne i
štetne ugovore.

UIO, odnosno njen direktor Miro Džakula, je, kako mi je potvrđeno u toj instituciji, 2.7.2013. godine, po
nalogu Nikole Špirića i Zorana Tegeltije, potpisao štetan ugovor.

UIO je, zbog Kajinog neuslovnog prostora, odustala od mnogo jeftinijeg, i carinskom prelazu bližeg,
poslovnog prostora u Gradišci, u koji je do tada smještana oduzeta roba.

Time se učinilo nekoliko katastrofalnih i po UIO štetnih poslovnih poteza:

Umjesto da se iznajmi prostor koji je na skoro samom najprometnijem graničnom prelazu, iznajmljuje se prostor 50 kilometara dalje, što znači veće troškove prevoza robe, koji su čisto bacanje para;
 
Iznajmljeni prostor je, po tvrdnjama iz UIO, za trećinu  skuplji od onog u Gradišci.

Na ovom mjestu dolazimo do novog štetnog poteza, koji se materijalizuje u angažovanju novog špeditera, jer zaplijenjenu robu neko treba i da preveze.

Uz iznajmljivanja Kajinog prostora, pronađen je i novi špediter, firma  „Meridijan“, koja je u vlasništvu Nikole Vukelića, tajkuna izuzetno bliskog vlastima.

Špediter je u Ugovoru za vršenje usluga prevoza, utovara i istovara robe  pretekao i gradske banjalučke taksiste, jer je 4 puta (400%) skuplji u odnosu na prethodnog.

Ugovori su vezani, jer jedan tajkun (Kaja) iznajmljuje prostor, a drugi tajkun (Vukelić) prevoz, utovar i
istovar robe. Ne ide jedno bez drugog.

I što je najznačajnije, kada pogledate Ugovor UIO sa “Meridianom” uočite da nema fiksne cijene, već da je sve varijabilno i zavisi od količine robe, broja vožnji i sati na utovaru i istovaru…

Odnosno, od procjene onih koji su napravili ove kriminalne ugovore, koliko namjeravaju ukrasti taj mjesec.

SlobodanVaskovicBlog